Maja – Mostar
„Preko trnja do zvijezda.“
Imala sam sjajno detinjstvo. Nije bilo telefona i kompjutera. Umjesto toga, provodila sam vrijeme igrajući se na otvorenom sa djecom iz komšiluka. U mladosti sam posebno uživala u igranju fudbala sa dječacima. Voljela bih da igram fudbal profesionalno, ali nažalost, Mostar u to vrijeme nije imao žensku fudbalsku reprezentaciju.
Dakle, morala sam da napravim izbor: odbojka, rukomet ili tenis. Odabrala sam rukomet i počela da treniram kada sam imala devet godina. Trebala sam fokusiranost i odlučnost, što je uticalo na moju sposobnost sklapanja i održavanja prijateljstva; tinejdžeri su navikli da uživaju, ali moja posvećenost sportu značila je da imam odgovornosti prema sebi i mojim saigračima. Igrala sam u obje mostarske ekipe koje su se nalazile na različitim stranama grada. Bilo je teško. Dolazim iz mješovitog braka, i iako sam odgojena da prihvatam razlike, to ne mora da znači da su me saigrači univerzalno prigrlili.
Prije pet godina otišla sam u Sarajevo da igram rukomet profesionalno za ŽRK Hadžići. Uživam u takmičenjima i drugarstvu, ali općenito nedostaje podrška ženskoj atletici u Bosni i Hercegovini. Na primjer, Bosni i Hercegovini nedostaje ženska rukometna reprezentacija. Voljela bih da mogu da igram na međunarodnim takmičenjima, ali da bi se to desilo, moram da budem regrutovana van Bosne i Hercegovine. Prihvatila bih međunarodni ugovor ako bi mi se pružila prilika, čak i ako bi to značilo da bih morala napustiti Bosnu i Hercegovinu. Ovo je sukob sa kojim se bori većina mojih vršnjaka.
Ljubav prema našoj zemlji nije često veća od ekonomske koristi od napuštanja njenih granica. Možda bih, da igram na međunarodnom nivou, stekla poštovanje i kao sportistkinja, nešto što se, zbog očekivanja koja se nameću ženama, u mojoj zemlji nije desilo. Priznajem, međutim, postoji ograničenje moje sposobnosti da nastavim da igram takmičarski. Kako starim, rizikujem povredu. Možda ću jednog dana imati priliku da treniram i buduće sportiste iz Bosne i Hercegovine i pomognem u poboljšanju uslova za odlične sportiste u zemlji, pružajući im mogućnosti koje za mene nisu postojale.
Iako uživam u rukometu kao profesiji, cijenila bih priliku da radim u sektoru za koji sam se školovala. Išla sam u srednju građevinsku školu i fokusirala se na geodetske snimke. Moj brat blizanac pohađao je istu srednju školu kao i ja, ali sa fokusom na građevinarstvo. Iako postoji toliko dobro školovanih mladih ljudi, ekonomski uslovi u Bosni i Hercegovini primoravaju mlade da odlaze i traže mogućnosti za posao van zemlje. Za mene se ne radi o pronalaženju visoko plaćene, uticajne ili prestižne pozicije, već o pronalaženju uglednog posla koji mi omogućava da zaradim dovoljno za život koji me ispunjava. Više bih voljela da to mogu u Bosni i Hercegovini, ali ne vjerujem da je to realno. Mnogi ljudi kažu da vide svjetlost na kraju tunela; Ja nisam toliko optimistična.
Pandemija je zaista istakla nedostatak brige koju vlada i njeno rukovodstvo imaju prema građanima Bosne i Hercegovine. Ljudi nisu obezbjeđeni na način na koji imaju pravo, na način na koji je to pružao jugoslovenski sistem. Za mene jugoslovenski sistem predstavlja normalnost koju još nisam iskusila. Moja baka, sa kojom sam odrasla, govorila je: „Tito, ustani … ja ću na tvoje mjesto.“ Ta mogućnost deluje realnije od bilo kakvih stvarnih promjena koje se preduzimaju radi poboljšanja uslova u ovoj zemlji. Tip sveprisutnog nacionalizma na kojem napreduje trenutna politika je zločinački. Politički sistem donosi korist onima koji su na vlasti i osigurava stalnu fragmentaciju stanovništva. Na kraju, svi ljudi trebaju iste osnovne uslove za kvalitetan život. Svi građani Bosne i Hercegovine, bez obzira na identitet, trebali bi imati jednak pristup obrazovanju, zaposlenju uz adekvatnu platu, zdravstvenoj zaštiti, stanovanju i javnim ustanovama. Sistem nije uspješan ako samo koristi i služi manjini stanovništva.
Ostale priče
Hannah - Sarajevo
“BiH se mora definisati različitošću svih njenih građana i biti nepokolebljivo ponosna na to.”
Živan Ugljevik
“Vrijeme je da prihvatimo istinu, da stanemo iza nje, i da budućim generacijama damo priliku za uspjeh.”
Ivana – Banja Luka
“Svi možemo biti oni koji pomažu organizaciji svoje zajednice, samo nam treba mali podsticaj – ja želim biti taj podsticaj.”
Magdalena – Prijedor
Ne uskrati dobročinstvo potrebitim, kad god to možeš učiniti. Izreke 3:27
Mirna – Stolac
“Prvi i Drugi Svjetski rat je završen. Jugoslavija je završila i prethodni rat je završen. I ovome periodu će uskoro doći kraj.”
Stela – Banja Luka
“Prijatelji mi kažu da se ne pokušavam boriti protiv vjetra, ne mogu pobijediti ‘ ali, mogu pokušati.”
Velida – Podlugovi
“Sve počinje našim djelima. Kroz njih, vjerujem da možemo pokrenuti promjene u našim najbližim zajednicama.”
Nikolina – Banja Luka
“Ponekad nam se daju dvije mogućnosti na odabir, i kažu nam da je ta mogućnost izbora demokratija, ali ono što nam zaista treba je da zahtijevamo nove opcije.”
Aleksandar – BL
“Nikada nemojte sumnjati u činjenicu da mala skupina promišljenih i zabrinutih građana može promijeniti svijet. Uistinu, dosad su ga jedino oni i mijenjali.”
Božo – Trebinje
“Oslanjanje Bosne i Hercegovine na međunarodnu zajednicu, mora prestati.”
Antonio – Mostar
“Oslanjanje Bosne i Hercegovine na međunarodnu zajednicu, mora prestati.”
