Živan Ugljevik

Odrastajući kao dijete vrijedne samohrane majke u uspavanom gradiću Ugljevik na sjeveroistoku BiH, Živan je imao mnogo slobodnog vremena. Igranje video igara ga je uvelo u “nestvarno velik svijet interneta” i Živan je sam odredio svoju marljivu narav da istraži taj svijet i da savlada njegove tehnologije. On sada predaje Informacione tehnologije u školi u obližnjem selu Koraj. “Naša škola je posebna jer je dio oba entiteta. Jedan dio učenika slijedi plan i program Federacije a drugi dio učenika plan i program Republike Srpske. Možete li vjerovati da mi podučavamo ne samo dvije različite historije već i dvije različite geografije? To je apsurdno. Dvadeset pet godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, mi smo još uvijek na istom mjestu.” Živan se prisjeća svog vlastitog školovanja. “Kad sam imao 15 godina, učili smo o istorijski bitnom događaju u školi. Moja škola je bila ‘etnički čista’ i naravno, učili smo samo jednu historiju. Ali kada bih došao kući, pretraživao bih internet i otkrio da ništa nije bilo isto kao na internetu. Od tog trenutka, odlučio sam da ću sam birati ono šta ću čitati, odakle ću čitati, šta ću slušati i šta ću gledati, kako bih sam mogao odlučiti šta sam smatrao da je ispravno a šta ne.” Njegova spoznaja se nije proširila na većinu njegovih kolega i on je zabrinut da će naredna generacija odrasti sa istom razjedinjenošću i poricanjem. On volontira u OSCE-u kako bi promovirao jedinstvenost i veći pristup informacijama unutar lokalne omladine. “Kao osoba koja radi u obrazovanju i koja je veoma privržena svojim učenicima, smatram da naša generacija ima obavezu da stvori tolerantno društvo kako bi buduće generacije ovdje mogle uspjeti.”