Ivana – Banja Luka

“Svi možemo biti oni koji pomažu organizaciji svoje zajednice, samo nam treba mali podsticaj – ja želim biti taj podsticaj.”

Studiram filozofiju na Univerzitetu u Banjoj Luci, predmet koji je teorijski težak i opsežan. Iako se volontiranje uveliko obeshrabrivalo dok sam išla u srednju školu, odlučila sam da nađem obližnju organizaciju u kojoj bih mogla volontirati. Nadala sam se da ću volontiranjem pronaći način da teoriju, koju učim, povežem sa praksom. Došla sam tako do “Centra za životnu sredinu”, jedne od najaktivnijih ekoloških organizacija u BiH koja je i dijelom Svjetske Globalne Federacije Prijatelja Zemlje. Ekološki aktivizam može okupiti različite ljude, a budući da Centar nije politički uvezan, svi su dobrodošli.

 

Poduzimanje ekoloških akcija je teško u BiH. Zakoni nisu isti u RS i Federaciji, što ih čini pravim izazovom. Na primjer, RS ima stroža pravila od Federacije u pogledu uvoza i proizvodnje GMO hrane. Uprkos tome, moguće je da ova hrana u RS dođe preko Federacije. Kada bi tu istu politiku dijelila cijela država, to bi omogućilo zaštitu životne sredine i olakšalo saradnju. Najidealnije, unutrašnja podjela uopšte ne bi postojala. Na kraju krajeva, nemamo fizičke granice unutar BiH.

Najučinkovitiji način pokretanja promjena je obrazovanje. Jačanjem individua u našim zajednicama kroz socijalni rad, oni sami mogu da postanu vlastiti zagovornici. Na primjer, bilo bi nemoguće da nekoliko pojedinaca iz našeg Centra zaustavi izgradnju skoro 300 planiranih mini-hidroelektrana širom BiH. Međutim, ono što možemo da uradimo je da ojačamo sebe sastancima sa liderima zajednica i omogućimo im da spriječe degradaciju vlastitog riječnog sistema. Prepoznavanje svih mogućnosti obrazovanja da podstakne društvene promjene je ono što me motiviše da postanem edukatorica, ali umjesto da pasivno prenosim znanje, moj cilj je naučiti učenike da razmišljaju kritički i da obezbijediti im alate koji će uticati na promjene unutar njihovih zajednica.

Ostale priče